Pitagora je, nakon odlaska sa svog rodnog otoka Samosa, osnovao školu u južnoitalskom gradu Krotonu, koja se od ranijih filozofskih škola odlikovala asketskim načinom života i religioznim karakterom. Poznato je da je škola nekim načinom ličila na kakvu vjersku sektu i to zbog izrazito strogih pravila o samom načinu života, odijevanju i ishrani. Također, zahtijevala je i obvezu proučavanja matematike, glazbe i liječničkih vještina. Samom Pitagori pripisivala su se otkrića tajni brojeva i povezanosti strukture brojeva i brojevnih odnosa sa strukturama u glazbi i svemiru. Spoznaja o pitagorejskim učenjima otežano je činjenicom da je Pitagorin nauk bio tajan te se stoga prenosio samo usmeno na neposredne učenike, bez da je iza sebe ostavio ikakva pisana djela. Činjenica da sam Pitagora nije ostavio nikakvih spisa otežava i točno razlikovanje njegovih učenja od učenja njegovih kasnijih sljedbenika, koji su njegov nauk obično citirali uz izraz αὐτὸς ἔφη (lat. ipse dixit = "osobno je rekao").[br][br]Škola je bila sastavljena od dva kruga: UNUTRAŠNJEG I VANJSKOG. Dio unutrašnjeg kruga bili su učitelji i matematičari, dok su učenici bili dio vanjskog. Svi koji su bili dio ove škole, zagovarali su prijateljstvo, nesebičnost i iskrenost. Pitagorejce su, kako su ih nazivali, zanimale osnove matematike kao što su pojam broja, trokuta, matematičkih likova te apstraktne ideje dokaza.[br][br]